Monika Tubić

субота, 18. септембар 2010.

Ti?? Ja??

Ko je sprečio novo jutro da se rodi?
Ušao u moje snove da se ne dosanjaju,
probudio me oteo sa jastuka vila ukrao iz dubina nečijeg srca,
ubrao prvi predvečernji cvet,sprečio da me mirisom kao opijum opije.
Sunce ofarbao crnom bojom i zamračio ceo svet.
Kazaljke sa sata izbrisao,dok vreme bez glavo srlja u nepovrat i vrata sutrašnjice zatvorio.
Lagao sa anđeoskim osmehom. Pogazio data obećanja, okrivio sićušnog mrava 
za svoje patnje i ne preležane bolesti koje sam bol može da stvori.
Ko je stavio masku na lice moje?
Da krijem odraz iz ogledala, jer  su nestali ratnici koji se za hrabrost u dusi bore.
Prepustio me potčinjenosti za samo nekoliko trenutaka sreće.
Ne traga više za utisnutim tragovima mojim,
po spokojom posejanim stazama prostranih livada mojih osećanja.
Uči da voli na drugoj strani sveta,
ne shvata da imam samo jedno srce i da volim samo jednom, 
jer prevelika ljubav stvorena u meni je jača od mog krhkog tela
koje nestaje kao inje na prozorima prvih mraznih zora.
Ko se usudio da ne ljubeći mene traži moje poljupce? 
Moje suze isplakane ne broji dok, sa osmehom na licu
i dalje ostajem nezna i željna dodira lažnog.
Ko je potrošio moje godine,  koje sam provela na kolenima
moleći boga da ova pitanja nikada ne postavim.
Ti???
Ja???

Uzalud je tražiti krivca
kada ne želimo da menjammo stvari
suvišno je udarati galvom u zid
kada se zna da za dvoje ljudi spasa nema.
Za ljubav je potrebno dvoje,
krivica nikada ne dolazi sa jedne strane.
Pitanje je ko će prvi prznanje svojih 
 krivo tvorenih dela potpisati!!!

T.M.

1 коментар: